Suncokret Krvava Luna je obasjavala njeno uplakano lice...prošlo je mnogo dugih noći kako nije spavala. Mislila je samo na njega, na obožavanog čovjeka za kojeg je živjela. Vidjela ga je sasvim slučajno, jedne blage noći, dok je ista Luna obasjavala prozore njene odaje...bio je samo sjena u daljini koja se pretvorila u najljepše i najmilije biće koje su njene mlade oči ikad vidjele. Ali, taj Bog Sunca, glazbe i muške ljepote nije dolazio svake noći da bi vidio nju. Njegovo srce nije kucalo zbog nje, već zbog druge žene, njene sestre...Od tada svoje dane je provodila u zatamnjenim odajama tugujući nad svojom sudbinom, ali sa čežnjom je dozivala Noć, jer je njen voljeni tada dolazio... Klitija je živjela iz dana u dan sama i odvojena od vanjskog svijeta, ne gubeći nadu. Čeznula je i iščekivala dolazak voljenog Apolona u njene odaje. Ali on je svake noći svoju ljubav poklanjao njenoj sestri Leukoteji...I odjednom, bez upozorenja, mržnja zamijeni ljubav i Klitija ocu otkrije tajnu ljubav svoje sestre. Leukoteja je bila kažnjena užasnom kaznom...živa je zakopana... Bog Sunca nije mogao oprostiti Klitiji njen čin i ona je jedno jutro, tugujući umrla. Bog Sunca ju je pretvorio u Suncokret, koji će svaki dan slijediti Sunce, ali će noću venuti i spuštati svoju glavu prema tamnoj zemlji...
preuzeto sa sajta http://serbianforum.org/knjizevnost/104675-legende-o-cvecu.html
Нема коментара:
Постави коментар